Svinja i Prcoljak su predstavnici "izgubljene generacije" koja je stasavala i formirala se u svom gradu, u Svinjogradu, u vremenu u kome više nije bilo ideala, u kome su pojmovi kao što su "ljubav", "pravda", "čast", "moral","poštenje", "nežnost", "istina", i njima slični prestali da budu važne odrednice koje usmeravaju ljudski život. U tom vremenu roditelja na prinudnim odmorima, nemotovisanih profesora i vaspitača, u vremenu lakih bogaćenja i velike sirotinje, estradizacije društva, politike i emocija, njima se niko nije bavio. Odgajali su sami sebe, ne u kući, već na ulici. Ulice Svinjograda postale su njihov mali teatar, blještavo osvetljeni podijum za ubrzano odrastanje. Njihov grad je izgubio svoj lik i pravila igre u njemu postala su surova. Prilagodjavajući se tim pravilima Svinja i Prcoljak su postali agresivni i obesni. Bilo bi lako osudjivati ih, ali - njihova je agresivnost gotovo krik generacije koja vapije za pažnjom i nežnošću, njihova mržnja proizvod niotkoga i nikad pokazane im ljubavi, njihova destruktivnost zamena za sve nedobijene poklone, nagrade i pažnje. Sada treba da napune sedamnaest godina. Čeka ih još jedna velika spoznaja - spoznaja ljubavi, žudnje i seksualnosti. I kroz to iskustvo, kao i stotinu puta do tada, moraće da prodju potpuno sami. Po cenu nesreće i cenu večitog razdvajanja.
I, evo ih kako izlaze u svoj najveći i poslednji provod. Svetlosti Svinjograda ih mame. Njihov grad, gledan iz daljine, deluje kao čarobna praznična kutija. Za njih dvoje, za generaciju stasalu izmedju ratova, turbo-folka, demonstracija i inflatornih udara, taj grad će, prelomne veceri njihovog odrastanja, postati kavez iz kojeg je nemoguće izaći. U ogledalima "Disko palate", prestone dvorane zabave njihovog grada, dvorane koja je bila njihov tinejdžerski san, videćemo dva izbezumljena lica, lica generacije koja ne pripada nikome.
Kokan Mladenović
|